Memorandum

Mogu te u zubima nositi, ali zelim bivati na dlanovima tvojim. Prepustena i iskrena. Zedna i gladna. U kapljicama koje nosis. Dozivi, Jer jesi! Nemoj da neiskreno grizem odabrane. Kad vec moram.. Cuvaj me od mojih obraza. Drzi mi vrat, da se ne istegnem. Popucat cu! A bit ce mi zao, sto te nisam zamolila….

Nastavi čitanje →

Besmrtnost

Dva dana godisnje je bila slobodna. Svakih sest mjeseci i to uvijek na njezin sretni trinaesti. Tada je imala koga je pogledala. Zanimljivo je da bi tada gledala samo sebe. Tada kada pomoc od ogledala nije trazila. Tada kada nije krizala noge kurtoazijski proracunato. Tog svakog trinaestog pozeljela bi se zaljubit. Govorila bi: Voljela bih…

Nastavi čitanje →

Objavljeno

Nije to tuga sto cini da ljudi pise. To je ljubav koja je sveprisutna u tuzi. Tuga zbog zbog ljubavi koja nece moci naci svoj vjerodostajan materijalni oblik. Mi zelimo da dodirujemo i ono nedodirljivo. Zelimo dotaknuti dugu, zelimo pod prstima osjecati boje u nebu. Metafore su najljepse bez metafore. Najljepse su najjednostavnije recenice. I…

Nastavi čitanje →