Besmrtnost

Dva dana godisnje je bila slobodna. Svakih sest mjeseci i to uvijek na njezin sretni trinaesti. Tada je imala koga je pogledala. Zanimljivo je da bi tada gledala samo sebe. Tada kada pomoc od ogledala nije trazila. Tada kada nije krizala noge kurtoazijski proracunato. Tog svakog trinaestog pozeljela bi se zaljubit. Govorila bi: Voljela bih da me udari ovaj put, da ne znam gdje sam. A svaki put bi je udarilo jace, zaboravljala bi. Imala je obicaj mazohisticki se izrazavati dok je opisivala odusevljenost necim. Hedonizam, prepoznatljivo njezino glasno Ja. Proklestvo, zudnja i zelja izmedju Daj mi i Moram. Precesta slucajnost, gotovo ritualna ali, sutradan bi uvijek odljepila. Ne zaljubila, vec poludila bi za novih 360 stepeni. Zalijepila bi se ko zvaka na prvu patiku. Umisljala bi da bira i velicinu i marku, a zapravo ni radnji nije primirisala. Mada na kraju, od opanka je martinku vjecito znala napravit. Tjesit cemo je kreativnoscu, domisljatoscu, da ne kazemo umisljenom gluposcu ili pak megalomanskim cinom da stvara nekog pored sebe. Mislila je da bez porodjaja ovaj put moze proci, ali bez trudova i grceva nikad nije ni prnula dalje od metra. Kao sto ni umisljene trudnice nisu krenule u grad bez zaokruzenog stomaka. Pitam se samo, jel trazila oca svom djetetu ili dijete koje ce licit na oca.

falus

1 komentar

Komentariši